Crkvena opština u Cirihu eparhija Austrijsko-Švajcarska
Svetotrojični hram
Svetouspenski hram

Žitija Svetih iz Žičkog prologa

Sreda, 09.01. (27.12. po Starom kal.)

Sveti prvomučenik Stefan, arhiđakon

Sveti prvomučenik Stefan, arhiđakon

Srodnik apostola Pavla, i Jevrejin od onih Jevreja, koji življahu po oblastima jelinskim. Beše Stefan prvi od sedam đakona, koje apostoli sveti rukopoložiše i postaviše na službu oko pomaganja sirotnih u Jerusalimu. Zato se i prozva arhiđakonom. Silom vere svoje Stefan činjaše čudesa velika među ljudima. Zlobni Jevreji prepirahu se s njim, no bivahu uvek pobeđivani njegovom mudrošću i silom Duha, koji kroz njega dejstvovaše. Tada posramljeni Jevreji, naviknuti na potvore i klevete, uzbuniše i narod i starešine narodne protiv nevinog Stefana, klevetajući ga kao da je hulio na Boga i na Mojseja. Brzo nađoše lažne svedoke koji to potvrdiše. Tada Stefan stade pred narod, i svi videše lice njegovo "kao lice angela" (Dap 6, 15), to jest lice mu beše ozareno blagodatnom svetlošću kao negda Mojseju, kad je s Bogom govorio. I otvori Stefan usta svoja i izređa mnoga dobročinstva i čudesa Božja, koja Bog učini u prošlosti narodu izrailjskom kao i mnoge zločine i protivljenje Bogu od strane toga naroda. Naročito ih izobliči za ubistvo Hrista Gospoda nazvavši ih "izdajnicima i krvnicima" (Dap 7, 12). I dok oni škrgutahu zubima, Stefan pogleda i vide nebo otvoreno i slavu Božju. I to što vide, on objavi Jevrejima: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovečjega gdje stoji s desne strane Boga" (Dap 7, 56). Tada ga pakosnici izvedoše van grada i ubiše kamenjem. Među mučiteljima njegovim beše i njegov srodnik Savle, docnije apostol Pavle. U to vreme stajaše u daljini na nekom kamenu Presveta Bogorodica sa svetim Jovanom Bogoslovom i gledaše mučeništvo ovoga prvog mučenika za istinu Sina njenog i Boga, moleći se Bogu za Stefana. To se desilo na godinu dana posle silaska Duha Svetoga na apostole. Telo svetog Stefana tajno uze i sahrani na svome imanju Gamalil, knez jevrejski i potajni hrišćanin. Tako slavno skonča ovaj prvenac među mučenicima hrišćanskim i preseli se u Carstvo Hrista Boga.

Prepodobni mučenik Teodor i Teofan Načertani

Rođena braća, rodom iz Palestine, vrlo obrazovani u svetskoj mudrosti i u mudrosti duhovnoj. Monasi u obitelji Svetog Save Osvećenog, potom i prezviteri. Stradaše ljuto za ikone u vreme tri cara: Lava Jermenina, Mihaila Valvosa i Teofila. Bezumni Teofil svojim rukama ih tuče, i naredi, te im se gvožđem nacrtaše po licu podsmešljivi stihovi, zbog čega su i prozvati Načertani. Bačeni u tamnicu u gradu Apamiji Vitinijskoj. Teodor tu skonča od muka i rana. Teofan oslobođen u vreme Teodora i Mihaila, i postavljen od patrijarha Metodija za mitropolita nikejskog. Sveti Teodor skonča 833. godine. Ova divna braća postradaše za Hrista, i primiše divnu nagradu od Hrista u besmrtnom carstvu svetlosti.

Evanđelja

SABORNA POSLANICA SVETOG APOSTOLA JAKOVA 2:14-26

14. Kakva je korist, braćo moja, ako ko reče da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti?

15. Ako li brat ili sestra goli budu, i oskudijevaju u svakodnevnoj hrani,

16. I reče im koji od vas: Idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne date im što je potrebno za tijelo, kakva je korist?

17. Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je sama po sebi.

18. No neko će reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru tvoju bez djela tvojih, a ja ću tebi pokazati vjeru moju iz djela mojih.

19. Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drhte.

20. Ali hoćeš li da znaš, o čovječe sujetni, da je vjera bez djela mrtva?

21. Avraam, otac naš, ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na žrtvenik?

22. Vidiš li kako je vjera sadjejstvovala djelima njegovim, i kroz djela usavršila se vjera?

SVETO JEVANĐELJE OD MARKA 10:46-52

46. I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta, proseći.

47. I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse, pomiluj me!

48. I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!

49. I zaustavivši se Isus reče: Pozovite ga! I zovnuše slijepoga govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te.

50. A on, zbacivši sa sebe haljinu svoju, ustade i dođe Isusu.

51. I odgovarajući reče mu Isus: Šta hoćeš da ti učinim? A slijepi mu reče: Učitelju, da progledam.

52. A Isus mu reče: Idi, vjera tvoja spase te. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

Pesma iz Prologa

Ha Stefana Duhom obasjana
Navališe Jevreji krvnici.
Krvav Stefan na kolena kleče
I povika k nebu iza glasa:
— O Gospode, što c Krsta oprosti
Greh najveći što zemlju potrese,
Greh najveći što ga nebo vide,
Što oprosti Svojim krvnicima,
Sad i mojim oprosti, Preblagi!
Šta je ovaj zločin spram onoga!
I ja šta sam spram Gospoda moga!
To izreče, duh Bogu predade.
Gnevni starci, grdne plašljivice,
Kad ubiše, tad se razbegoše.
Tad angeli c neba se sleteše
Oko tela prvomučenika,
U horu mu pesmu otpojaše,
Rajsku dušu u raj uznesoše.

RASUĐIVANJE

Priča o božanskom Mladencu Hristu. Oba velika proroka, Isaija i Jeremija, prorekli su da će Gospod doći u Misir i da će se od prisustva NJegova potresti hramovi idolski i idoli razoriti. Isaija je pisao: gle Gospod će doći u Misir i zatršće se idoli Misirski od lica NJegova (Isa. 19, 1; Jer. 43, 12). Kada božanski begunci stigoše u grad Ermopolj (Kairo), i tamo se približiše nekom hramu idolskom, najedanput svi idoli u tom hramu padoše i razbiše se. O tome piše i sv. Paladije (u Lavsaiku): „Videsmo", veli, „tamo hram idolski, u kome od prilaska Spasiteljeva padoše svi istukani (idoli) na zemlju." U nekome mestu, zvanom Siren, beše 365 idola. Kada presveta Deva stupi u taj hram c božanskim Mladencem na rukama svi ti idoli popadaše i razbiše se. Isto tako popadaše idoli svuda po celom Misiru. Sv. prorok Jeremija baveći se u starosti svojoj u Misiru, prorekao je žrečevima misirskim da he svi idoli popadati i svi rukotvoreni likovi sokrušiti se u ono vreme kada u Misir dođe Deva Majka c Mladencem, rođenim u jaslama. Ovo proročanstvo zapamtili su žrečevi dobro, i shodno njemu izobražavali su na hramovima svojim Devu kako počiva na postelji i do nje u jaslima Mladenca njenog, u pelene povijenog. I klanjali su se tome izobraženju. Car Ptolomej pitao je žrečeve šta označava to izobraženje, a oni su mu odgovarali da je to ispunjenje te tajne. I ta je tajna vaistinu se i ispunila i ne samo Misiru nego i vascelom svetu objavila.

SOZERCANJE

Da sozercavm mudrost Presvete Deve Marije i to:
1. kako ona mudro razgovaraše c angelom Božjim (Lk. 1, 28-38),
2. kako ona razmišljaše o svemu što se zbi o rođenju Gospoda Isusa i o svemu što se reče o NJemu, i sve to slagaše u srcu svome.
3. kako ona u Kani mudro reče slugama, da čine sve ono što im On reče.

BESEDA

o Presvetoj Devi Bogorodici

Veliča duša moja Gospoda (Lk. 1, 46)

Mi imamo, braćo, svega nekoliko reči zapisanih u Jevanđelju, što ih je izrekla Presveta Bogorodica. Sve te njene reči odnose se na veličanje Boga. Ona je bila ćutljiva prema ljudima, ali je duša njena neprestano razgovarala s Bogom. Svakog dana i časa ona je nalazila novi razlog i provod da veliča Boga. Kad bi se mogla znati i zapisati sva njena veličanja Boga kroz celi joj život, o koliko bi to velikih knjiga iznelo! No i po onom jednom veličanju, koje je ona iskazala pred svojom rođakom Jelisavetom, majkom velikog proroka i Prreteče Jovana, može svaki hrišćanin ceniti, kakav je mirisni i bogougodni cvet bila duša njena presveta. To je samo jedan divni psalam duše Bogorodičine, koji je došao do nas kroz Jevanđelje. No takvi psalmi bili su mnogobrojni i mnogobrojni u toku života Preblagoslovene. I pre nego što je čula Jevanđelje iz usta Sina svoga, ona je znala jevanđelski Bogu govoriti i Boga slaviti. To joj je znanje dolazilo od Duha Svetog Božjeg, čija se blagodat neprestano ulevala u nju kao bistra voda u čisti sasud. Veličala je Boga psalmima duše svoje kroz celi život svoj, zato i nju Bog vozveliči iznad heruvima i serafima. I nas, malene i grešne, vozveličaće isti Gospod koji je i nju vozveličao, u carstvu Svome, ako se i mi potrudimo, da ovo kratko vreme života našeg ispunimo veličanjem Boga delima, rečima, mislima i molitvama.

O Presveta, Prečista i Preblagoslovena Bogorodice, zakrili nas molitvama Tvojim. Tebi i Sinu Tvom i Gospodu našem slava i hvala vavek. Amin.